Coaching i zašto sam odlučila postati coach?

Pojam coaching prvi put sam čula prije skoro punih sedam godina i to kad sam odlučila pohađati internacionalnu edukaciju strateškog poslovanja te pokretanja vlastitog posla, onog poduzetničkog. Tad sam se i susrela s ovim pojmom, a kako se moja mreža ljudi širila imala sam priliku upoznati i neke od naših najpoznatijih coacheva.

Coach, edukator, trener ako pitate mene, naziv je potpuno ne važan, ali znam da ima onih koji nisu kao ja, pa sam odlučila objasniti što to u suštini coaching uopće je, kako se razlikuje od psihoterapije te u konačnici tko jest ili nije coach.

Službena definicija išla bi nekako ovako – coaching ili mentoriranje je međusobna suradnja klijenta i mentora kako bi se maksimizirao razvoj i napredak klijenta u svim životnim sferama.

Vrlo često coachevi su specijalizirani u uskim granama pa tako ne rijetko rade samo sa ženama, partnerima, majkama, rastavljenim ženama.

Razlog je jednostavan, coach nerijetko pretače svoje vlastito iskustvo na terenu u rad s klijentima, a što li mu je veća zona genijalnost od onoga što je i sam prošao. Odnosno, tko može biti bolji coach rastavljenim majkama od majke koja je rastavljena. Logično, zar ne?

Kako izgleda rad s coachem?

Rad coach – klijent meni osobno puno je draži i zabavniji nego li je to klasična psihoterapija jer ostavlja puno veći prostor improvizaciji različitim modelima rada time prateći dinamiku klijenta kao pojedinca i dajući mu one modele rada koji mu najviše odgovaraju.

Mogla bih sad ući u suštu terminologiju i obasuti te terminima poput – meta model, sidrenje, modeli govora, komunikacijski modeli, sustavi reprezentacije, points of you, zrcaljenja, binarno povezivanje i tako unedogled. Međutim, ovi pojmovi vjerujem da ti ne znače baš puno ako si se s coachingom tek susrela.

Ono što generalno razlikuje coaching od psihoterapije je činjenica da te coaching tjera da izađeš na teren. Psihoterapija je više usmjerena ka govoru i racionalnom shvaćanju, često prošlosti, dok coaching traži da pustimo podsvijesti da vodi tijelo, a zatim i sa onim što postavljamo kao “problem” izađemo na teren, spremni smo testirati, pogriješiti te ponoviti.

Osobno, najbolje mi odgovara kombinacija oboje i prakticiram ju već nekoliko godina na tjednoj razini jer vjerujem da kako njegujemo svoje vanjsko tijelo, moramo njegovati i unutarnje, ponajviše naš mozak kako bismo živjeli svoj puni potencijal i kako ne bismo ovaj svijet napustili ogorčeni vlastitim životom kriveći svijet za ono što nam se događalo.

Slikovito, coach i klijent mogu raditi uživo ili online, a susret počinje ležernim razgovorom u kojem klijent donosi temu, problem, situaciju koju želi razriješiti, otpetljati i postaviti novo uvjerenje, ili pak sam sa sobom dublje spoznati vlastitu istinu. Često ono što nas svjesni mozak misli da je problem, zapravo nije ni baza istog, a problematika se nalazi u podsvijesnom umu do kojeg teško dolazimo ako nemamo vlastitog iskustva i dovoljno znanja da sami sebe vodimo kroz proces.

Primjer:

Kako me XY uvijek izbaci iz takta svojim pametovanjem oko svega i onda se moram derati i svađati što mi totalno pokvari cijeli dan.

Coaching ide u smjeru – zašto meni smeta njezino pametovanje? Na koga me asocira ona kad mi pametuje? Zašto mislim da se moram derati u takvoj situaciji ? Imam li mogućnost drugačije reagirati sljedeći put ? Što bi se dogodilo da sljedeći put ne reagiram? Mogu li pretpostaviti zašto ona ima potrebu stalno biti u pravu? I tako dalje…

Svime iznad, možemo zaključiti da se coaching sastoji od niza smislenih pitanja i modela, koji nas vode kroz procese, a istovremeno su usmjereni ka nama, a ne ka drugima. Nije nam važno dobiti odgovore zašto netko drugi nešto radi, promijeniti ponašanja drugih ili utjecati da ijedan parametar situacije bude drugačiji, već nam je cilj reprogramirate vlastiti mozak kako bi imao drugačije reakcije, misli te sukladno tome emocije, koje će nama pomoći da se kvalitetnije i lakše nosimo sa situacijama, problemima i ljudima oko nas.

Tko je coach i tko može biti coach?

Coach generalno može biti svatko tko poželi u današnjem svijetu, ali krajnje je neodgovoreno biti coach koji radi s drugima te tu uslugu naplaćuje bez jasne izobrazbe te službene certifikacije. Ne zato što papir donosi znanje i ekspertizu, već zato što oni koji nisu spremni proći proces znanja i učenja su često oni koji grebu po površini misleći da znaju više od onoga kako stvari realno stoje. Osobno, nije mi korektno baviti se coachingom, ako nismo sigurni da možemo opravdati vlastitu uslugu, cijenu te ispostavu rezultata koje klijent očekuje. Coach nije odgovoran za rezultat klijenta, ali jest za proces i iskustvo klijenta. Dobar mentor svjestan da nikad ne daje savjete koji nisu traženi, ne gura klijenta na mjesta na koja nije sam odlučio zakoračiti prvi, niti forsira rad s klijentom koji vidno nije spreman na isti. Dobar coach dozvoljava klijentu da vodi proces, pažljivo mu držeći putokaze kraj puta da se ne izgubi.

Osobno, coach sam postala tako da sam završila službenu NLP coach certifikaciju pod vodstvom trenerice Marine Alebić Ivandić, te sam tako stekla međunarodno priznatu certifikaciju HANLP i NLP-IN krovnih coaching institucija.

Uskoro ću kroz svoj rad početi raditi i s klijentima, a kad takva vrsta rada bude omogućena, više o njoj moći ćeš naći i odjeljku – radi samnom.

Za sada, coaching svakodnevno koristim na sebi i za sebe i svakako je svijet koji mi je potpuno promijenio, obogatio, ispunio život, a moje odnose s ljudima potpuno zaokrenuo i donio mi u život znanja, načine i alate koje više ne bih ni za što mijenjala, jer znam koliko su mi promijenili život i percepciju istog, pa zašto ne bi i tebi, osobito kad znam da kroz vlastito iskustvo puno rana i sranja, točno znam sve osjećaje koje jedna žena moje ekspertize prolazi. No, više o tome ćemo uskoro. Do tad, ostavljam te s idejom coachinga kao takvog i pozivam na igru te otkrivanje što sve stoji iza te naizgled jedne riječi.